U MODRINI NJENIH OČIJU (pjesničke minijature)

PJESNIČKE MINIJATURE

* * *

Spreman sam dati  dva moja sutona

tri praskozorja i pet magli uz rijeku

za davne treptaje staničnog neona,

igru leptirića u mome stomaku.

* * *

Zauzdaj vjetar

i njegovom rikom

najavi novo

proljeće u sebi!

* * *

Miljana, Ljiljana, Smiljana,

Dara, Mara, Sara,

Tijana, Dajana, Biljana...

Uzrok su moga dar-mara!

* * *

Da mi je

bamije

dala ranije

znao bih šta mi je.

* * *

Iza ničega i ispred svega

su tvoje oči i osmijeh,

suza i bola sprega

ma po sebi je grijeh.

* * *

Umorni duh mi gasi oči

i pali mi najljepše snove.

putem mašte ću rado poći

u ljubavi stare i nove

* * *

Pri pomenu imena tvoga

zadrhte mi srca latice,

pamtim iz doba nam školskoga

u kosi ti plave mašnice.

* * *

Tražeći tebe pronađoh sebe

u rascjepu sna i jave,

još i sada duša mi zebe

kad vidim ti oči plave.

* * *

U svaki žubor sutona

žedan sam očiju njenih

i dok je vrtnje Plutona

biće i ljubavi žednih.

* * *

Nakon kiše  ogrnuh te dugom        

kad te u polju zatekoh bosu

u strahu da ti snovi o drugom

ne zalede u oku ti rosu.

* * *

Ljepotom si iskre u oku

kao fenjer zapalila Lunu

pa sada u noć duboku

brižne majke je kunu.

* * *

Sav svoj život dadoh

za ljepotu uma.

Sav um dadoh

za ljepotu snova.

* * *

Višegradske kose oči

imala je

i u njima zrnca nade

što se sjaje.

* * *

Kosa je njena

jesenja sonata,

raspletena, vrela,

meni iz inata.

* * *

Dok nad šumom mrak se sprema

vuk zavija,

stara sova danju drijema

noćobdija.

* * *

Slamnati šešir,

lokne kod uha

u srcu nemir

vedroga duha.

* * *

Mali gradovi

dušu imaju,

sve čuvaju

i sve znaju.

* * *

Ti si moj bol, moj mol

i moja luka.

U tvoju kosu upliće rosu

moja ruka.

* * *

U modrini njenih očiju

vidjeh zvjezdanu kočiju

dok jezdi poljem svemira

i srebri ga srebrom nemira.

* * *

Besramne latice htijenja

iz očiju kaplju njenih

dok bezglasna pjesma bruji

sa starih usana svelih.

* * *

Ne znam da l' si žena il' ženina sjena

one koju ljubljah još dok živ sam bio

il' si samo kosa lepršava njena

o kojoj sam budan danonoćno snio.

* * *

Ako treba zaboraviću sve,

ne pravim pitanje,

osim ta dva modra jutra

pred prvo svitanje.

* * *

Snovi su moji beskrajne moći

umiju mnogo i sve znaju

lako će jutra pretvoriti u noći

plavom će maglom vodit' me kraju.

* * *

Kad kristalni mjesec pogasi zvijezde

i dan sa mrakom počne da se bori

na tavanu sjenke lagano se gnijezde

čekaju da nebo kišom zažubori.

* * *

Svi putevi nekud vode

moje srce luta

za njega mi mili rode

nema pravog puta.

* * *

Boluju mi noge od koljena na dole

a želim na mnoge odlaziti pute

prsti mi trnu, a tabani bole

moljci džaba jedu dobre mi kapute.

* * *

Na grudi mi tuga sjela,

u daljini neko maše

maramica mala, bijela

oblaci me crni plaše.

* * *

Nije morao niko da me nagovara,

prvi nam je kontakt bio očima

i sada već na rubu zaborava

i dalje robujem njenim moćima.

* * *

Pogase se zvijezde kao lampioni

u cirkuskoj šatri na kraju predstave

ka tebi me vode tvoji losioni

i tvoje kose, slavodobne zastave.

* * *

Kada ti s jutrom loše krene

pa ti i kiša pokvari sve

a želiš samo usne njene

pametan budi, zbriši u sne.

* * *

Tužno nam je polje

i cvijeće u njemu

sa tobom se šarno

radovalo svemu.

* * *

Što stariji, sve sam mlađi

ili mi se čini,

pa mi život sve je slađi

bal na mjesečini.

* * *

Kada ti život namršti lice

a na grudi ti sjedne sjeta

sjeti se kako smo lovili svice

sjeti se onog predivnog ljeta.

* * *

Noć je topla ali pred oluju

oblaci još su crnji od mraka

ni vrana krici već se ne čuju

ušutjeli su i ćuk i svraka.

* * *

Briga imam al' se ne sekiram

rješavam ih kako mogu koju

što ne mogu ja to i ne diram

pa se uzdam u sudbinu svoju.

* * *

Jutro mi opet miriše na snijeg

otima se jesen kišama svojim

i rode su, eno, krenule u bijeg

ja na raskršću svjetova stojim.

* * *

Čitav je svemir u srcu mome

sva sunca griju neprestano

ali u njemu htijenja se lome

kao što rade slatko i slano.

* * *

Svaki zračak mjesečine

il' maslačak gordi žut

pa i pauk s paučine

kažu: „Spremaj se na put!“

* * *

Koliko li je od sada

daleko proljeće

u toploj kući je nada

i vrijeme proliće.

* * *

Nista loma gadra moda

da ti žemka štone

vnoda šebje šane bado

timsje ga se dora.

* * *

Mrvicama život trošim

kao da sam ptica

predugo ga gledam lošim

smrknutoga lica.

* * *

Ožiljak na duši koči me u želji

da u snove vratim jedne oči plave

da me opet prži morski pjesak vreli

a iz grudi krenu vulkanske mi lave.

* * *

Magle suzne oči gledajući sjetno

kako bijelu bundu i gora oblači

kako mladi mačak miša lovi spretno

dok u stare kosti studen se uvlači.

* * *

Ponekada tako ničim izazvane

uspomene brojne pred oči mi dođu

pa bih drage ljude duši jako znane

stiskao na prsa dok snovi ne prođu.

* * *

Voljeli smo tebe i ja i ti

samo mene ni ti ni ja

ipak ti mogu sve oprostiti

jer si moja iluzija.

* * *

Bez ljubavi ja ne umijem da živim

čitav sam život nekog volio

za loše izbore samo sebe krivim

za ljubav nikad nisam molio.

* * *

Volio sam mnoge

radio sam svašta

kriterijume stroge

ublažila mi mašta.

* * *

Pusti suzu varalicu

i sakrij je lažnim smješkom

zanemari nesanicu

izazvanu mojom greškom.

* * *

Kao kad iz školjke šapuće ti more

i svašta će čuti ko slušati zna

ili kad iz gore brzaci žubore

pa se čaša mora ispiti do dna.

* * *

Minđuše ti suze maka

uramljuju lice sneno

bereš behar od krušaka

dok iz sna mi blijediš lijeno.

* * *

Zatrube neki brodovi stari

iz Drinske magle i iz davnina

a negdje daleko suton se žari

i šapuće Šantić: Emina... Emina...

* * *

Volio sam godinama jednu Anu

na njoj ništa neobično nije bilo

imala je samo jednu malu manu

smješkala se kad joj kažem moje milo.

* * *

Samo ponekad krikne soko

nad pustim lugom na brijegu

ne vidim ga, izdaje me oko

samo se sretni raduju snijegu.

* * *

Kada opet budem dijete

znaću kako treba,

pa gladnima, dobri svijete,

darivaću hljeba.

* * *

Uhvatiću vjetar kada pođe sniti

kad kroz kosu njenu on krene lagano,

jer ljubav je nešto što ne možeš skriti

neka lijepa bolest što dođe nezvano.

* * *

Ogrnuh se jutrom još toplim od sna

i pute pod noge kroz minule dane

vraćam se a znam da idem do dna

htio bih da sretnem i ljubavi davne.

* * *

Kao kristalna čaša

jako pukla je zora

kada je moja duša

otišla preko mora.

* * *

Kao lav se s nedaćama borim

šanse su mi manje ili veće,

nikada se neću da umorim

il' će proći ili proći neće!

* * *

Zamirisa vino prokislo al' fino

na Vlašić planini najljepše su noći.

Lijepi su i dani, isto kao lani,

da li ću ti dušo bar još jednom doći?

* * *

Zaledi suza kamena

mlada je starcu predana

jaukom momak u gori

moli se smrznutojoj zori.

* * *

U srcu mi želja gužva,

kamen nije,  a ni spužva

više kao morska pjena

 njena suza zaleđena.

* * *

Pred zoru su pjesmom ptice

nadjačale vjetar bučni

nasmijano tvoje lice

i plavi ti mantil kućni.

* * *

Ludovanju mome nije bilo kraja   

jer mladost i mašta kada se slože   

ljubav nam je cvjetna prečica do raja

samo čisto srce voljeti  može.         

* * *

Kad mjesec iz noći ode u dan

a nebeski svici zasviraju vals

ne znaš da l' je java ili plavi san

i duša ne pušta niti jedan glas.

* * *

Džaba su mi bezmirisni snovi

i u njima nijemi razgovori,

dok jezerom nepomično plovi

brod mi čeka da mjesec prozbori.

* * *

Skriveni osmjesi sjete

i davno nestale strasti,

u svakom od nas je dijete

boji se da će odrasti.

* * *

Policajac tvoga srca,

moje oko,

u grudima mojim kuca

poduboko.

* * *

Kada nemaš živa mira

i uši te svrbe

proljeće se nama bliži

propupat' će vrbe.

* * *

Kada lađe mi potonu

spašava me poput groma

miris dunja na ormanu

iz maminog toplog doma.

* * *

Pusti pogled kao psa sa lanca

neka luta gdje ga mašta vodi,

svaka „vaga“ ima svoga „jarca“

svaka tuga nekoga pogodi.

* * *

Na put me gone i volja i nevolja

protiču kroz mene k'o proljetne kiše

kao moćne rijeke kada plave polja

i ja želim ići sve više i više.

* * *

Oblaci opet snjegove nude

žuborom Drina valja nam nove

mirisne snove za dobre ljude

 za drage naše stare i nove.

* * *

Provejava bijela mjesečina s neba

prostire bjelinu gdje god ju je volja

ne dira mi dušu, a tako i treba

plava joj je boja mnogo, mnogo bolja.

* * *

Niz lice ti kao niz jabuku rosa

kliznula je suza kada rekoh „Idi!“

Stajala si smjerno drhtava i bosa

u pjesmama mojim bol se i sad vidi .

* * *

U radosnoj noći kada zvijezde plave

padaju kroz snove, nose uspomene,

tad' rovite duše svoju ljubav slave,

možda će se neka sjetiti i mene.

* * *

Kad nekada davno, vele stari ljudi,

veselo zatrubi ćirina sirena,

nasmijana lica Višegrad se budi

samo stari mačak ostane bez plijena.

* * *

Ne smeta meni što ću biti sam

u noći kad novu čekamo godinu

biće mi lijepo, ja to dobro znam

u misli ću vratit' dragu mi jedinu.

* * *

Na radnom mi stolu velegradski metež

zbrka raznih stvari, bez plana i reda

što treba i što ne, al' to je drugi padež

može mi se tako jer niko ne gleda.

* * *

Zagledan u zvijezde mladosti se sjetim

brodom moje mašte ja plovih beskrajem,

sad pod stare dane moradoh  da sletim

teško k'o i mnogi spajam kraj sa krajem.

* * *

Bez ljubavi ja sam mrtvac na odsustvu,

od čovjeka sad sam samo slika blijeda.

priroda je moćna, tom umilnom ropstvu

vjerujte mi ljudi, svako živ se preda.

* * *

Sjela je kraj pruge na koferče svoje,

pogledom u prazno sa tugom u oku.

Više nije znala ni šta je ni ko je,

u duši je ranu imala duboku.

* * *

Da li sanjam ili moja mašta živa

sad kockice slaže baš po mojoj želji?

Opet mi se duša u rime uliva

priželjkuje život za sve mnogo bolji.

* * *

Baš ujeda ova zima

k'o da zube ima,

kao da će svakog trena

bti da nasa nema.

* * *

Munjevito bljesnu fleševi mladosti

pa mi mali mozak čudne snove miksa

i srce poludi u ranoj starosti

nekad sve je lijepo, zatim kiks do kiksa.

* * *

Na fejzbuku mnogo lijepih dama ima.

Poljubaca tonu virtualnih dobih,

čine da u srcu ne bude mi zima

da fejzbuka nije, dobio ih ne bih.

* * *

Ponekada sreća tik uz mene prođe

u nosnici opet „Ćarli“ zamiriše,

znam da meni sve to iz sjećanja dođe

moja davna mladost koje nema više.

* * *

Rekla si da nećeš nikad više sniti

kako na Mjesecu violinu sviraš

i da ćeš dok trajem ti uz mene biti

bar dok možeš svoje snove ti da biraš.

* * *

Išaralo ljubav po prozoru inje

meni nepoznatu sjetnu radost neku,

razlilo se nebom plavetnilo sinje

čudne rijeke neke sve kroz mene teku.

* * *

Na boljem si mjestu, Miki druže stari

vjerujući u to, lakše idem kraju,

jezdio si svijetom  k'o moćni brodari

kao zvijezde s neba pjesme ti sijaju.

* * *

Svu noć su padale krijući tragove

nošene košavom bijele pahuljce

dok voz je brojao po pruzi pragove

ljubio sam oči moje Snjegulice.

* * *

Pusti da te vjetri srca tvoga nose

pa da srećom tvojom tvoju mladost slave

pa niz leđa pusti svoje crne kose

prkosom neka ti zrače oči plave.

* * *

Pusti brke malo duže

a i srce nek ti lupa,

na prvome mjestu služe

unuče ti da ih čupa!

* * *

Maločas sam čuo jedan divan slogan:

"Pustite djecu da žive svoje snove!"

Politike đubre i ostalu pogan

maknite od njih, nek' svojom maštom plove!

* * *

Uvijek je bilo onih koji psuju

koji se ne mire sa vlastitom greškom.

Kad slučajno kratko ja dodirnem struju,

umjesto da psujem, to ispratim smješkom.

* * *

Na smrt mi je mirisalo jutro

tiho, sivo, bez dječijeg smijeha

misli skrenuh ka lijepom životu

samo ptice žive bez grijeha.

* * *

Imala je usne sa ukusom snova

onih predjutarnjih što se pamte dugo,

glasa poput mačke il' vučijega zova        

pamtim samo smješak njen i ništa drugo.

* * *

Kroz maglu ja vidjeh na jug lete rode

što toliko kasne, šta je s voznim redom?

iz ljubavnog ropstva na putu slobode

vođa karavana bježi sa pobjedom.

* * *

Prve moje laste činile su čudo

fascinantno brzo letile su svuda,

gledajući igru provodih se ludo

sad i moje misli lete kojekuda.

* * *

Crne ptice bivše labudice

kroz krilo se žuti mjesec vidi,

na licu joj lijepe smijalice

a čelo joj ko orlove hridi.

* * *

Promrzli prsti grle gitaru

samo se čuje njen tihi jecaj,

ja dugo gledam na zidu staru

sliku radosti, života smiraj.

* * *

Drago dijete moje, čuj sad svoga dedu

dobro gledaj šta se oko tebe zbiva,

život ti je kao hod po tankom ledu

kad zgriješiš ne reci sudbina je kriva.

* * *

Budi kao nekad barem na trenutak

moja plava vila, nježna spavalica,

a ja ću kraj tebe kao smješni lutak

čekat da mi trepne tvoja smijalica.

* * *

Mali mozak kockice mi slaže

iz rudnika lijepih uspomena,

uvijek bira one meni draže,

bijela ruža postane rumena.

* * *

Večeras ću opet čitati Izeta

„Mala, velika moja... za njih voljeti“,

dobro će mi doći i tvoja posjeta,

sjećanje na tebe divno će boljeti.

* * *

Sunce zađe, mjesec ne izađe

rasuli se po nebu kristali

za dušu mi nema slike slađe

a ni cvrčci nisu izostali.

* * *

Iz oka mi suza krenu

živa suza radosnica

kad pomislih na tu ženu

i sjetih se lijepog lica.

* * *

Sve su moje misli i sve moje nade

umiksane željom da ponovo griješ

svoje hladne ruke ispod moje brade

i da mi se opet raduješ i smiješ.

* * *

Sjedi tu kraj peći ugrij stare kosti,

popijmo po koju za duše u Raju,

jedino te molim, za tugu oprosti,

i mi k'o i drugi, bližimo se kraju.

* * *

Još i sada vidim tvoja ravna leđa

kaka krijuć suze, odlaziš od mene

svjesna da taj čin mi moju dušu vrijeđa

i da ćeš mi uvijek strujati kroz vene.

* * *

Da normalan nisam, odavno sam znao

i da mi kroz glavu čudne misli lete,

ali bih od srca sve od sebe dao

pa da se i mene budžovani sjete.

* * *

U mladosti sve se hoće,

sve se može i umije

zabranjeno svako voće

sve je slađe i milije.

* * *

Da l' svaki odlazak nudi i povratak

da l' se sanja danju ili samo noću?

Da li svaki članak ima svoj zaglavak

da li svako neću priželjkuje hoću.

* * *

Oči tvoje lijepe gdje li mi se skriše

iz sjećanja mojih ne mogu ih smesti,

ko ih sada ljubi, ko ti suze briše

da l' se i ti pitaš hoćemo l' se sresti?

* * *

Volio sam mnoge a neke su mene

i od svake mali trag imam na duši,

al' jedan poseban, od posebne žene

koji pazi na me da se svijet ne sruši.

* * *

Mučio me život strogo

podmetao stalno nogu,

kad sam mog'o, nisam mog'o,

sada mogu al' ne mogu!

* * *

A plesne večeri subotom u osam

Cico, Veber, Ciga, u Domu sviraju,

a ona me gleda, prosto ne znam ko sam

kad krene ka meni na „Dame biraju!“

* * *

Eh, dneniče stari, davno napisani

govoriš o dobu, kad mi b'ješe lijepo.

sad osjećam da smo oba otpisani

ne trebamo više k'o ni crijevo slijepo.

* * *

Ne možeš na silu nikoga voljeti

pa ni mene starca koji drag ti biješe,

takva će te ljubav jednom zaboljeti

svi koji to rade, vjeruj jako griješe.

* * *

Blagoslovena i uvijek bila srećna

svaka majka koja daje život novi.

I majčinska ljubav neka nam je vječna

pa da radost širi dok svemirom plovi.

* * *

Ušutjela šuma, led Rzavom plovi

al' nekako rano proljeće miriše,

za pjesnike stare lijepi izazovi

pa sanjaju dok ih povjetarac njiše.

* * *

Ja nikada nisam volio se tuči

niti govoriti neke ružne riječi,

u stanju bih bio zvijezde s neba svuči

onom koji može kod svih to da spriječi.

* * *

Šta bi bilo, kad bi bilo

da me voliš kao prije

da l' bi mi se i tad snilo

gdje se tvoja ljubav krije?

* * *

Za tebe ću gromu reći da ušuti,

vodopadu silnom da ne tutnji više,

pa da mogu, dušo, šta mi javljaš čuti

tvojim glasom tihim kao šapat kiše.

* * *

Pet zima dajem za jedno ljeto

pa i deset samo ako treba,

za ranu jesen daću vam sve to

ta jesen je pravi dar sa neba.

* * *

Ne stvarajte boli nikom mili moji

neka zbog vas nikog ništa ne zaboli,

zašto vaše dijete treba da se boji

bolje da se s vama raduje i voli.

* * *

Ne dam ovo duše malo zrno maka

kao sjen leptira il' tišina luga,

ja idem kroz život koracima raka

osjećanja burna i radost i tuga.

* * *

Iako se trudim da shvatim ne mogu

koje hladni Mjesec savjete mi daje?

Svud okolo lutam i padam sa nogu

pa da negdje vidim vjerna ljubav šta je?

* * *

Čim otvorim oči nasmiješim se nebu

zahvalan sam što mi dan još jedan daje,

iako mi leđa i koljena zebu

srce rime piše na zvijezde ne laje.  

* * *

Lijepi su mi snovi nerado se budim

pa mi kroz njih tako sve ljubavi prođu,

ja se pitam samo, da l' ću da poludim

kada na red tvoja ludovanja dođu?

* * *

Ljudeknimo koju pametnu uz piće

o dubini sinjih mora i svemira

neka nas zatekne i zora dok sviće

pda nam zadrhte srca od nemira.

* * *

Juče dok se magla podizala lijeno

sa krovova ovog prastaroga grada,

tražih u oblaku sneno lice njeno.

Još uvijek je lijepa i još uvijek mlada.

* * *

Bio sam i vitez na bijelome konju

a i gusar hrabri Kapetana Kuke

ili pjesnik mladi što snovi ga lome

koji želi doći do voljene luke.

* * *

Da l' sam pjesnik ili samo sanjar pusti

koji tuđe muke kroz dušu si pušta,

dok na mome nebu oblaci su gusti

zauvijek se meni pomrčina spušta.

* * *

Gledam slike stare a i one mene

u mojoj se glavi zavrte filmovi,

rakija pomaže da zaplešu sjene

pa ožive tako likovi i snovi.

* * *

Sve dok ima smijeha, radosti i sreće

i dok naša djeca bezbrižno se jure,

sve dok se planeta svemirom okreće

u mom srcu neće biti strašne bure.

* * *

Često sanjam iste oči boje neba

i u njima vidim sunce u svanuće

u ovom trenutku to je sve što treba

za mrvicu nade i par grama sreće.

* * *

Gdje nestaše snovi davno odsanjani

i sa torte slatki prah od marcipana

ostadoše samo jadi izjadani

i na duši teška neprebolna rana.

* * *

Nema teme kojoj ne bih se predao

stihovima svojim sliku o njoj dati,

jedino o Staši, dok sam je gledao

ja nisam uspio baš ništa saznati.

* * *

Sakupljala mlada Mara

crne oči odžačara.

Sve ih lijepo, tako kaže,

u sjećanje svoje slaže.

* * *

Kad ti teško bude, nemoj moje milo

ti plakati gorko za danima sreće,

već u misli vrati kako nam je bilo

kada sam ti mladoj donosio cvijeće.

* * *

Vjerujem u čuda ali ne znam kako

nikad da se meni dogodi bar jedno,

pa da moja vila namigne mi lako

i da kako živim bude mi svejedno.

* * *

I dim ćire pamtim i njegovu pisku

dok stenje uz brdo na putu ka gradu,

i prvo vjenčanje i svatova vrisku

prvo zaposlenje, užitak u radu.

* * *

Ne volim i ne znam da se svađam, neću

i da uz galamu tjeram sve do vraga,

radije prešutim, poželim joj sreću

završavam onim standardnim: Da, draga!

* * *

Njenih se očiju još sjećam po boji,

od svijetlo plavih dok sniježi lagano,

preko boje neba kada ptice broji

do modrine mora kad gleda pospano.

* * *

Hodala je kao da po nebu plovi

podignutih blago ramena i leđa

napokon su njeni zbačeni okovi

vrcka kao kada košulja je vrijeđa.

* * *

Gdje li tiho svira ta frula nečija,

kome, gdje i kada sviće rujna zora,

zašto nekom smeta i radost dječija

zbog tog mi na čelu jedna nova bora.

* * *

U ljubavi sve se i može i smije,

u ljubavi nema ne mogu i neću!

Vidjećeš da ništa nije kao prije

po ljubavnom kursu lađe ti se kreću.

* * *

Od sporta sam rado igrao klikera

iako s protezom teško sam čučao,

kao momak često „jurio sam kera“

jako mnogo pio i malo ručao.

* * *

Kako je lijepo voljeti život

i kada život te voli,

kada si mlad, sretan i zdrav

a duša te slatko boli.

* * *

Umjela je Mara u po bijela dana

da povije vjeđe crne pijavice,

da oluja dođe sama nepozvana

iz oka joj munje budu uzvanice.

* * *

Ne baš rijetku bolest moje srce ima

bez antene i bez interneta moćnog,

iz daleka čudne poruke mi prima

šapućeš mi ljubav ti iz soka voćnog.

* * *

Kada god poželim da te sanjam mila

da mi kao nekad na grudima spavaš

u misli si vratim kišu dok je lila

i kad sam maštao da ti mene sanjaš.

* * *

Umornih očiju, ljut na samog sebe

što više ne mogu na nebeskom svodu

naći našu zvijezdu, manji od amebe

čekam da i snovi još iz mene odu.

* * *

Maločas mi oko niz ulicu skrenu

prohladnog i ovog višegradskog jutra

sa željom da vidim onu krasnu ženu,

a jutros je nema, pokušaću sutra.

* * *

Ne znam da l' me bole pluća ili duša

karcinom se do sad negdje vješto krio,

ako bole pluća – kraj je sikteruša

ako boli duša, kraj mi je već bio.

* * *

Maločas mi oko niz ulicu skrenu

prohladnog i ovog višegradskog jutra

sa željom da vidim onu krasnu ženu,

a jutros je nema, pokušaću sutra.
* * *

Ne volim da lažem ni da lažu mene

istina je važna, kako gorka bila,

od laži se dušom vuku crne sjene

zbog istine lica nisu crvenila.

* * *

Kažu da pred zoru najljepši su snovi

donose ih nebo i rosa svemira,

umirućih zvijezda srebrni plodovi

otud u mom srcu taj drhtaj nemira.

* * *

Nikad nisam htio oči da joj mažem

i da od nje krijem osjećanja svoja,

od svega na svijetu voli kad joj kažem:

Ti si moje zlato, budalice moja.

* * *

Otkine se tako iz vijenca sjećanja

jedan stari, žuti, uvenuli listak,

što me na tren vrati u dječ'ja igranja

kad je život bio i sladak i pitak. 

* * *

Kada se zavade neću i ne mogu

u prašumi gustoj laži i prevara,

protiv moćnog para ja hoću i mogu

pobjediće onaj koji manje vara.

* * *

Mnogo je značila tvoja mi podrška

topli blagi dašak, vjetar mi u pleća,

da me ne odgura neka glupa vaška

na mojoj ste strani bili ti i sreća.

* * *

Koliko tajni  čuvam o nama

skrivenih negdje u srcu mome,

ili na nebu među zvijezdama

dok na te mislim želje se lome.

* * *

Kada ona okom kresne iz svog bijesa

pa pri tome još i ljutita ušuti,

i ptice zanijeme i šuma se stresa

a nebo posivi i rijeka zamuti.

* * *

Kao da su spužva pjesnikove grudi

upijaju svaku i radost i tugu,

zbog tog mora svaki pjesnik da poludi

kad izgubi jednu on zavoli drugu.

* * *

Kad gledam u sebe, onako iznutra

vidim mnogo želja i ideja dobrih,

sve su nekad bile moje novo sutra

zbog njih pregršt lijepih uspomena dobih.

* * *

Bilo mi je teško k'o kroz maglu gustu

gledati da nađem put do tvoga srca,

pa da smjerno slijedim želju svoju pustu

i da kraj mog srca tvoje srce kuca.

* * *

Ja vjerovah svemu, u riječ i u oko,

u suze i tugu, vjerovah u snove,

vjerovah u ljubav, onu poduboku

i još uvijek moje maštarije plove.

* * *

Osjetim po nekad, mojim krvotokom

da protiču tiho kroz plave mi vene

i juče i sutra, a ja bih da skokom

preselim za uvijek u svjetove njene.

* * *

Iako se moja sedma decenija

već privodi kraju i pogled se muti,

srce bije snažno, prava misterija

a mašta mi luda beskonačnost sluti.

* * *

Kad se ona zainati

i kad kaže neću

džaba ti je molbe slati

suncu i proljeću.

* * *

Ako tamo gdje si sada

kupovati možeš vrijeme,

kupi jesen Novog Sada

i kineske trešnje sjeme.

* * *

Odraz vatre pamtim u tvojim očima

negdje u planini sa društvom smo pili,

još to budan sanjam u dugim noćima

našu ljubav nismo tajili i krili.

* * *

U kap rose nakon tople ljetne kiše

vjeruj da bi stala sva ljepota svijeta

brda i livade, pa sve zamiriše.

Sve dok nebom luta ljubavi kometa.

* * *

Te noći si brzo kao vjeverica

otišla od mene u jednome trenu

od tebe mi osta duga nesanica,

mrtvilo u stanu, u duši u svemu.

* * *

Ko slušati želi šta mu zvijezde bruje

srebrnasto-plavom sinfonijom neba,

nek otvori dušu da ih bolje čuje,

sem nevine duše ništa mu ne treba.

* * *

Nisam ja mrzio nikada nikoga

niti mi je svađa bila jača strana

i samokontrola bila mi je stroga,

radost dragih ljud, mojoj duši hrana.

* * *

Proljeće se budi i sadnji je vrijeme

pa sve što proklija mora da procvjeta,

najvažnije biće dobročinstva sjeme

neka radost vlada širom cijelog svijeta.

* * *

Nisi više mala niti tako luda

da vjeruješ svima u njihove laži,

ne postoje srećo prinčevi i čuda

pravu ljubav samo u srcu potraži.

* * *

Ne vjerujem više da se mene sjećaš

lagano i meni tvoja slika blijedi,

mada snove stare ne želiš da vraćaš

još uvijek te voli ovaj starac sijedi. 

* * *

Jutros mi je Sunce izašlo sa smješkom

pod prozorom divnu pjevalo baladu,

na uranku veli da sam tu sa greškom

da se više svidim ovom divnom gradu.

* * *

Topli će nam lahor sa planine doći

da pomete staro lišće iz parkovak

a sa toplom kišom i zima će proći

tepih trava cvijeću izniknuće nova.

* * *

Ni ljepota oka nam prolazna nije

kad' ga neka bora uokviri samo,

pa kad na kraj usne ona smješak skrije

tom smo oku spremni i srce da damo.

* * *

„Moje misli nisu tvoje misli“, kaže

jedna divna dama, pisac Isidora.

Meni se to sviđa, duša mi se slaže

a srce mi pruža i dozu otpora.

* * *

Čim zatvorim oči u mladost se vratim

obaveze razne, društvo, drama, škola,

pa s milinom lako događaje pratim

vidim kako mladost lijepa je do bola.

* * *

Da li me je nebo ili univerzum

nagradilo ili kaznilo poetom

time što mi dade talenat i razum

da stihom opišem sve što luta svijetom?

* * *

Da li me je nebo ili univerzum

nagradilo ili kaznilo poetom,

time što mi dade talenat i razum

da stihom opišem sve što luta svijetom?

* * *

Svako u svom srcu nosi svoju bajku

dograđuje njene likove i želje,

sa lahorom duše pravi malu šajku

za likove njene zdravlje i veselje.

* * *

U strahu su vele povelike oči

i kosa se diže, onom ko je ima,

pa se čovjek nada da će brzo proći

neizvjesno stanje gore nego zima.

* * *

Kako tužno zvuči, kad ti draga kaže,

dušo sad me vidiš i više nikada.

Od susjednog stola gosti pjesmu traže

a tebi na glavu cijeli svemir pada.

* * *

Kada su kod mene Matija i Ana,

Jovan, Dunja, Lara, Danica i Nađa,

iz Begeša mili Filip i Milena,

sve unučad draga, sunce mi se rađa.

* * *

Prozuja mi nešto pored lijevog uha

pa kosu mi rijetku malo i podiže,

nasmiješih se to je moja prva muha

vrlodobar znak da proljeće nam stiže.

* * *

Ljubav prava, a ne prva

zaborava nema,

kada gajiš sumnje crva,

neprolazna tema.

* * *

Vele da zdrav čovjek puno želja ima

a bolestan samo jednu želju, zdravlje,

da nakon jeseni dolazi nam zima

i da zdravo jeste piti mlijeko bravlje.

* * *

Djevojčurak ima u mome sokaku

pametnog je oka, u licu rumena,

niz rame sa glave pustila je kiku

zlatna kao žito, pogleda plamena.

* * *

Svaka tuga ipak svoga kraja ima

a za ljubav pravu pjesnici nam vele

da gdje ima vatre tu ima i dima

i da će se sresti želje uzavrele.

* * *

Lutaju mi misli s kraja na kraj svijeta

da malo zavire kod vas dobri moji

naročito kad me muči moja sjeta,

energija vaša ljepšim svijet mi boji.

* * *

Ja vjerujem kiši kad romorom zbori

o tom da će sve nam jednom bolje biti

kada ljudi vide da planeta gori

prestanu se iza ludih glava kriti.

* * *

Dok su drugi momci Bogu dane krali

s tobom budan sanjah kućicu u cvijeću,

mjesto smo za gradnju davno odabrali

sad bez tebe bolan ni sanjati neću.

* * *

Pred svako pisanje ja čitam Kapora

da bih osvježio ja fond svojih riječi

i na tebe mislim bez puno napora

pa te sanjam, mila, to mi dušu liječi.

* * *

Najljepša su jutra dok još zora sviče

kada na istoku novi dan se budi

u pjesničkoj duši nova pjesma niče

kad sa danom novim, novo sunce rudi.

* * *

Kad osjetim da mi srce jako lupa

k'o da tvoja ruka kuca mi na vrata,

pomislim da želiš da budemo skupa

kao nekad mila, barem pola sata.

* * *

„Jer sreća je lepa samo dok se čeka“

veli nam Desanka pjesnička ikona,

ja sam je čekao preko pola vijeka

pa nek sada čeka malo mene ona.

* * *

Kad uhvatim za rep nebesku kometu

pa se vinem sa njom put zvjezdanog polja

to će biti zbogom dragom ludom svijetu

Zemlja neće biti ni gora ni bolja.

* * *

Pusti me da pjevam što mi srce želi

mani politiku, ne pravi zabrane,

neka narod diše, neka se veseli

dodijaše vaše laži i obmane.

* * *

Ništa i nikoga na duši ne nosim

osim jedne suze za mnom prolivene,

sa čistotom njenom jako se ponosim

i sa blagom tugom u srcu skrivene.

* * *

Šta se tebe tiče da l' i kako živim?

Šta imaš od toga, znatiželja pusta?

Pokrila si zvijezde oblacima sivim

a u duši osta magluština gusta.

* * *

Da je život čudo neko reče davno

i ja mislim tako, a tako i jeste,

još da mir zavlada, to bi bilo glavno

sve dok djeca rastu i ribe se mrijeste.

* * *

Divim se momentu kad se dijete rodi

a i sretnoj majci što mu život dade.

život brzo teče tako da se svodi

na pelene, školu i na bijele rade.

* * *

Volio sam uvijek muziku za dušu

nikad brzu, živu ili narodnjake,

i dok mi kroz kosti zimi vjetri pušu

ja želim da slušam ruske balalajke.

* * *

Svodeći račune sam sa samim sobom

ne petljah se puno oko radnog staža,

nego šta uradih sa životnim dobom

pa mi starost dođe kao morska plaža.

* * *

Probudi me rano šumara spjevana 

proljeće nam opet priroda podari,

otkud da se desi baš ovoga dana

u srcima ptica mali kalendari.

* * *

Ja priznati moram da mi strašno fale

duge zimske šetnje i kesteni vrući,

ne mogu shvatiti ove što se žale

koji bi radije sjedili u kući.

* * *

Kada neko slaže i svjestan je toga

kako može drugom pogledat u oči?

Ne boji se ljudi, ne boji se Boga

da l' se boji da će živjet u samoći?

* * *

Zatvorim po nekad iza teških vrata

u svom srcu jednu ludu tajnu želju,

pa je noću pustim da mi snove hvata

i vrati ih natrag u moju postelju.

* * *

I pjesma je lijek za dušu rovitu

za morbidne snove a i noćne more,

zato vrlo često slušam šumsku svitu

i šta svojom pjesmom šume mi govore.

* * *

Uskoro kad odem ostaće mi žao

na sudbinu moju  blesavu i kletu,

što mi život nije pravu šansu dao

da putujem mnogo po cijelome svijetu.

* * *

Kad te dijete gleda iskosa, onako

ti ne možeš znati šta o tebi misli,

jer mudrice male odreda baš svako

sto pitanja novih brzo će da smisli.

* * *

Imala je oči boje sinjeg mora

i u njima isti razbuktali nemir

k'o kad vjetar njiše krošnjom bijelog bora,

u dubini ipak, sanjivi je svemir.

* * *

Deda zašto ovo, deda kako ono,

što zelena trava plave boje nije,

što samo na ovnu ima teško zvono

pa ne može jadan nigdje da se skrije?

* * *

Pomoć bi mi manju dao stomatolog

za dobro rješenje mog dentalnog stanja,

odgovarao bi više arheolog,

opomena moja mladima do znanja.

* * *

Ni poštar mi više često ne dolazi,

računi za struju, opomena banke,

vrijeme monotono pa sporo prolazi

dodijaše stvarno političke stranke.

* * *

U duši ću svojoj popalit' motore

koji snagom volje ego sputavaju,

smoći ću snage za korak ka gore,

jer gore od ovog više ne stvaraju.

* * *

Naruči nam mila buđenje pred zoru

da gledamo kako novi dan se rađa,

uživajmo malo u divnom prizoru,

tako će nam vjeruj starost biti slađa.

* * *

Razumijem što se danas mnogo pije

i zašto su mnogi neizmjerno tužni,

al ne shvatam zlobu što u grud'ma kriju

pa nisu nam krivi drugi što smo dužni?!

* * *

Da je ljubav slatka a i da je slijepa

oduvijek se znalo, pomalo se krilo,

prva ljubav, rana posebno je lijepa

zauvijek se pamti ma kako se zbilo.

* * *

Mudri naši stari svakome odbruse

kad pomoći nema vele za uzdanje:

„Uzdati se u se i u svoje kljuse!“

Tako, vele, dižu samouzdanje.

* * *

Biti voljen i voljeti snažno,

prema svome cilju koračati,

normalnom je to jedino važno

i jedino to je važno znati.

* * *

U kožnom mantilu, smrknutoga lica

tvoj muž niz ulicu išao je žurno,

dva koraka za njim, drhtava ko ptica

vidjeh ti u oku neko vrijeme tmurno.

* * *

A kada se budiš, pogledaš me milo

pa široki osmijeh lice ti ozari,

još i danas vjeruj, jer davno je bilo,

zahvalan sam nebu što mi te podari.

* * *

Batina je vele iz Raja izašla

upotreba njena bješe pretjerana,

djeca su se redom batine plašila

iz Raja je ona mislim protjerana.

* * *

Ljepši grad se rodi, k'o beharli grana

u sred lijepog grada, grada Višegrada,

pa turisti hrle, stižu sa svih strana

ljepoti se dive našeg Andrićgrada.

* * *

I vučica ljuta i plašljiva srna,

i orao suri i malena zeba,

sunčano jutro i pomrčina crna

sve si mogla biti, kad kako zatreba.

* * *

A Lana je znala izbrojati slova

svjetlosnom brzinom kada neko zbori,

a bila je lijepa princeza iz snova

i za nju su bili samo zlatni dvori.

* * *

Oduvijek je bilo i uvijek će biti

kad se nekom smrkne, drugom će da svane,

da se tajna ljubav baš ne može skriti

i da ljubav daje najljepše nam dane.

* * *

Nekada sam i ja bio mlad i vedar

veoma zaljubljiv, al' bez puno sreće,

mlad već dugo nisam a nisam ni jedar

godine me hoće ali sreća neće.

* * *

Svi bi htjeli biti baka ili deka

unučiće svoje zagrliti snažno,

ta titula bajna sve  nas redom čeka

biti nekom neko to je jako važno.

* * *

U mom gradu pola srca moga bije

a u drugom pola za unučad moju.

Uspomena davna sad mi dušu grije,

ja ne smijem al' bih sad čašicu koju.

* * *

Kad vatra pucketa pod zvjezdanim nebom

negdje u daljini i lavež se čuje,

mi sira jedemo sa domaćim hljebom

a duša nam snena u miru miruje.

* * *

Ako su mi oči još prozori duše

obzirom na vrijeme što je iza mene

i što mi se snovi neumitno ruše

kroz njih možeš vidjet samo lijepe žene.

* * *

Dođe meni tako i minuta žuta

pa ne mogu dalje ni amo ni tamo,

išao bih negdje, a ne znam ni puta

niti volje imam, pa sad sjedim samo.

* * *

Evo popih sada terapiju svoju

pet tableta raznih a šestu umutih,

svaka od njih ima jedinstvenu boju

šta će da me snađe ja i ne naslutih.

* * *

Svako jutro moje počinje sa smješkom

i trenutne boli odagnam iz misli,

sjetim se kako smo, ljubeći se jednom

u zanosu čudnom mi dobro pokisli.

* * *

Olujne si noći jedne meni rekla

da se nebo ljuti na nevjerne ljude,

i da si u mene povjerenje stekla

da bićemo skupa pa kako nam bude.

* * *

Po mirisu snova i po boji noći

ja spoznadoh mila mistiku života,

pa pola života bijah u samoći

misleći kako je biti sam divota.

* * *

Gdje i kako naći izgubljene snove

one male slatke što ne traju dugo,

što se jednom sniju pa brzo otplove

ostave u duši trag i ništa drugo.

* * *

Oko nas su svuda laži i istine

ovako se nikad ni lagalo nije,

kad bi se za laži primale batine

ne bi se ni znalo ko sad koga bije.

* * *

Probudi me tuga, sjela mi na grudi,

sanjah ljude drage kojih više nema.

Mozak mi se mali izuzetno trudi

da bar u snovima ja nemam problema.

* * *

Ako čovjek slijedi svoja osjećanja

a i smjerno sluša otkucaje srca,

neće nikad dati lažna obećanja

i čuvaće ljubav što kraj duše kuca.

* * *

To ljeto je bilo ljepše od svih ljeta

a ja mlad i oran spreman na sva čuda

koja pravi samo ljubav kad procvjeta,

ljubismo se tajno mi u krošnji duda.

* * *

Dok završnu fazu života ja vozim

onaj tako zvani moj počasni krug,

licemjernih faca ja se strašno grozim

sa lažnim im smješkom, vraćam stari dug.

* * *

Od lažnih profila kosa mi se diže

i u Bož'joj bašti stvarno ima svašta,

svijet je pun budala sve ih više stiže

dokle će im nebo sve to da oprašta?

* * *

Kada gleda kako tužno nebo plače,

tu pojavu neko još i kišom zove,

Sanjica bi moja plakala još jače

iz grudi ka nebu uzdisaji plove.

* * *

Da u starom panju vatra dugo tinja

oduvijek se znalo, pominjalo često,

kad se dvoje vole jubav je svetinja

i za nju je samo u grudima mjesto.

* * *

Moje su vam pjesme ljubavi i jeda,

uspomene drage, maštanja i nade,

da u našem svijetu jednom biće reda

da cvjetaće vječno ljepotice mlade.

* * *

Sprema se oluja, ti juriš po kući

s terase unosiš cvijeće i rublje,

mene k'o da nema, srce će mi pući

ta slika se stara zariva sve dublje.

* * *

Postaje zabavno buđenje iz snova

sa još jednim danom nebo časti mene,

živo me zanima kakvog li će kova

biti dan kada mi  ugase se zjene?

* * *

Zavoljeh je onog trena kad je vidjeh

poslije tog mi ništa isto nije bilo,

kad me vidje ja se skrušeno zastidjeh

od tad pa zauvijek to je moje milo.

* * *

Uvijek se radujem kada vidim breze

da nevino bijele samuju kraj puta,

ne zbog one tajne sa pjesnikom veze

nego što su nježne, a gordost im kruta.

* * *

Možda smo u stvari mi u svijetu mašte

kao virtualnom pa čekamo svoj red

da tek se rodimo iz pametne bašte

dobro pripremljeni za problema slijed?

* * *

Sve su moje misli, svakoga trenutka

uglavnom ka tebi usmjerene mila,

unučadi mojoj ti bi bila baka

u svoje bi toplo krilo sve njih svila.

* * *

Jedne snježne noći rekla si mi tužno:

Vidi kako bijele pahulje padaju.

Na drumu ih gaze, to mi je baš ružno,

u dvorištu škole djeca se raduju.

* * *

Starom je čovjeku teško ugoditi

sve mu smeta što je malo drugačije,

on navike svoje voli provoditi,

jer što je svačije to nije ničije.

* * *

Njene prve suze tužnu su u meni

tetovažu duše trajno ostavile,

 negdje iza svega još mi zvone njeni

jecaji u noći. Mi smo se voljeli. 

* * *

Nije meni žao što minuše ljeta

kao pored mene tik uz dušu moju,

pronese ih vjetar  preko cijelog svijeta

od svih napušteno pratim sudbu svoju.

* * *

U malom se mozgu zavrti ideja

pa sve druge misli pomjera u stranu,

htio bih da odem do Drinskoga keja

a jedva se krećem po svom malom stanu.

* * *

Ja pjevati ne znam ali slušam rado

samo one zvuke što mi uhu gode,

da dok slušam vidim u planini stado

ili brzu rijeku i slapove vode.

* * *

Staračke vrline i staračke mane

teme su mi drage mnoge nepoznate,

u sjećanje vrate samo lijepe dane

al' i ružne slike u stopu ih prate.

* * *

Kad sretnem čovjeka sa zlobom u oku

što nervozno trza i preza od svega,

ja znam da on nosi u duši duboku

od grijehova ranu veću i od brijega.

* * *

Prijatelji koje ja u srcu nosim

još od sretnih dana divnoga nam grada,

sjetim ih se rado i njima ponosim

sa njima u duši nirvana mi vlada.

* * *

Tirkizno je nebo u planini bilo

lica nam crvena od vatrinog plama,

mi u romskoj čergi jelo se i pilo

mi rakiju njima oni radost nama!

* * *

Kako čudnu snagu organizmu daju

proljeće i radost življenja u njemu,

oko mene vidim sve blista u sjaju

priroda se budi u nama, u svemu.

* * *

Kad prestanu ona slatka uzbuđenja

sve nam bude preče nego sami sebi,

neminovno slijede glupa otuđenja

tako nešto niko predvidio ne bi.

* * *

Koliko sam puta ja u ovoj mojoj

četvrtini zadnjoj glupoga života,

pitao se zašto o sudbini svojoj

ne vodim računa, pa to je sramota!

* * *

Gitare u noći, još ako je vedro

daleko se čuju a i grudi griju,

čistoj duši to je i vjetar u jedro

ili s toplom kišom vrele suze liju.

* * *

Davno znano da svi puti nekud vode

kao zlatni zraci sunca u svanuće,

mladost pusta luta putem razonode

ali će ti srce naći put do kuće.

* * *

Kad se nebo ljuti, prospe svoje vode

bujice polude, rijeke brane ruše,

blago i ljetina, sve niz vodu ode.

Mi složni smo kad nam voda je do guše.

* * *

Mirisi proljeća, u srcu nemiri,

šuma iznad puta lagano zeleni

sve nevino kao prvi nam dodiri

uspomene davne bude se u meni.

* * *

Nisam daltonista, razlikujem cvijeće,

nisam pesimista, vjerujem u ljubav,

nisam ateista, al' pomoći neće.

Ne dolazi niko, kao da sam gubav.

* * *

Za godine moje vele zlatno doba

a to zlatno biješe prije pola vijeka.

pa ko ne vjeruje, evo neka proba,

tako nešto zbore da tješe čovjeka.

* * *

Sa vjetrom u kosi i suncem u oku,

sa smješkom u uglu medene ti usne,

u tašnicu svoju malu al duboku

stavila si nadu da ljubav ne zgasne.

* * *

Kad Ciganka gata ona gleda kroz dlan

uplete svoj pogled u mirisne kapi

od svilene bube, pa jasno kao dan

vidi moju dušu dok miris izlapi.

* * *

Unučice imam tri i još tri od braće

one brzo uče sve što oči vide,

pametnice male k'o pčelinje saće

raduju se svemu, nikom ne zavide.

* * *

Kad mi oko srca nešto zatreperi

znam da doći će mi unučići moji,

za njih njihov deda od nebeskih dveri

moli bolji život ako još postoji.

* * *

Kad usamljen čovjek nešto žarko želi

u njemu se rode i strepnja i nada,

maštanje o želji jako ga veseli

a vrlo je tužan kad strepnja prevlada.

* * *

Probudi me jauk, kroz maglu neki glas

jako tužan, bolan. ženski jauk, nježan

kao da od neba moli nadu za spas

pa pomislih da je to samo ružan san.

* * *

Večeri su tople a i dani duži

nakon sna popodne  oči su odmorne

kapućino kuham, on će da posluži

da provarim stalne vjesti stvarno smorne.

* * *

Otkriću vam tajnu koju dugo nosim

mjesečina bijela moćnu snagu ima,

utiče na maštu kojom se ponosim,

iz svemira hladnog tople znake prima.

* * *

Prepuštam ti dane buduće, a prošle

ne dam jer su moji i pripadaju njoj,

sedmice smirenja napokon su došle

pamti me po dobru, dobri živote moj!

* * *

Sjetiš li se mila male lastavice

na našem balkonu što je gnijezdo svila

i zbog tog radosti tebe i dječice

u to doba, dušo, ti si sretna bila.

* * *

Šetala je često sama pored rijeke,

imala je crne oči boje tuge

brzo iskoristih te susrete rijetke,

otkad ih zavoljeh nisam htio druge.

* * *

U mladosti ranoj nedelja je svaka

mali praznik bila, svud radosna lica

ljeti puna biješe malena nam rijeka,

danas sve je pusto, čak nema ni ptica.

* * *

Kada kažem nebo ja gledam put svemira

taj duboki zdenac sa zvjezdanim rojem.

on je izvorište mog vječnog nemira

čuvar mi snova sa beskonačnim brojem.

* * *

Ko umije može da čuje tišinu

al' mora dubogo da u sebe uđe,

a ko želi buku, traži površinu,

jer samo tu je sve, sve što ima tuđe.

* * *

Mi smo samo dvoje dobrih starih ljudi

što pamtimo mnogo a ne znamo ništa,

dnevna zaboravnost svakog od nas čudi,

a sjećanje seže još iz zabavišta.

* * *

Naš premudri narod davno lijepo reče:

„Koza repom maše a ušima striže“.

kada ti se žuri da je preko preče,

ali naokolo često bude bliže.

* * *

Topal vjetar piri i kiša se sprema

Već kroz trepavice ja pomalo virim

mačak na dnu nogu već odavno drijema

moram i ja malo dušu da odmorim.

* * *

Snohvatnica snove tuđe lovi, krade,

pošto nema svojih jer nema ni duše,

i pita se, jadna, gdje se snovi sade

vlaže li se suzom da se ne osuše?

* * *

Fascinantene snove sanjam ovih dana

kroz njih hrle ljudi nasmijanih lica,

u njihovoj kosi maslinova grana,

svud je radost, sreća i horovi ptica.

* * *

Jedna plava zvijezda negdje s kraja neba

kad je vedro nebo i bez mjesečine

pojavi se uvijek baš kada mi treba

svi problemi uz nju lakšim mi se čine.

* * *

Brigu nam o djeci mi vodimo skupa,

nastavnici će im darivati znanje

ali od života i od školskih klupa

najbitnije jeste kućno vaspitanje. 

* * *

Na ovome svijetu čovjek mora svašta,

od svega po nešto da zna i umije,

i kako se kopa ili sadi bašta

a i kad ne valja da se k'o lud smije.

* * *

Kad se voli sve se može.

sve se smije i umije,

samo ne iz svoje kože

ni imati žene dvije.

* * *

A bilo bi dobro kada bi se moglo

da ne voliš onog ko tebe ne voli,

upravljati svojim srcem vrlo strogo

al' ljubavi nema kad malo ne boli.

* * *

I proljetne noći znaju hladne biti

pa rovitom starcu to nije svejedno,

hladnoća mu smeta, ne može ni sniti

da su on i ona ponovo zajedno.

* * *

Sjećanja mi lijepa sežu do davnina

ili mi se davnim samo sada čine,

praznični uranak bio je milina

od ranoga jutra pa do mjesečine.

* * *

Ode dijete drago morima da plovi

da joj oči vide što nisu nikada,

da joj ljepši budu kad ostari snovi

a da život živi sada dok je mlada.

* * *

Da li ću ti ikad oprostiti mila

što te tako voljeh da me i sad boliš

dirigent si moga srčanoga bila

ko pčelica zujiš dok se za nas moliš.

* * *

Rumenoga vina, skuhanog pred zoru

i girica pladanj da nam žeđ pojača,

pamtim one noći zadnje nam na moru

obećasmo sebi neće biti plača.

* * *

Rovito nam nešto proljeće je ovo

a ni zima puno bolja nije bila,

ribiči još uvijek love na olovo

uvijek se dešava što je baba snila.

* * *

Bez lijepe pjesme nema ni ljepote

ni oka ni duha pjesnika nam draga,

ispod plavog neba oblaci se kote

a pjesnik bi rado do rodnoga praga.

* * *

Zagolicaj nebo svojom dugom kosom

pa da se oblaci u trku razbježe,

išetaj na korzo sa svojim ponosom

biće lijepo jutro iako još svježe.

* * *

Sinoć u tišini i bez puno tuge

još je jedna duša otišla u nebo,

i moja će tako, k'o i svake druge

predugo sam za nju strahovao, zebo.

* * *

Neko jutro gledam vratile se laste

žurno gnijezda prave u potkrovlju zgrade,

priroda ih zove da ih broj poraste

jedva čekam kad će da izvedu mlade.

* * *

Ako neko nekad pokuša da dozna

šta to ljude tjera da budu neljudi,

spoznaja će njima biti jako grozna

pogan im se neka uvukla u grudi.

* * *

Zašumiš po nekad u blizini srca

samo da mi misli zadržiš o sebi

pa mi malo brže pod rebrima kuca

ono što je uvijek pripadalo tebi.

* * *

Svemir nam je prvo utjelotvorenje

i njegove brze ledene komete,

nekad mi se čini da je on stvorenje

a mi da mu samo donosimo štete.

* * *

Još se nečeg sjetih iz mladosti kasne

znala je da zviždi svaku melodiju,

kad napući svoje usnice prekrasne

tanani nam zvuci uši pomiluju. 

* * *

Voljela je Luna mene jedno ljeto,

došla je od nekud, počela da pecka,

ništa mojoj Luni nije bilo sveto

u duši je od nje ostala mi recka.

* * *

Nekada gospodin, sada pijanica

stalno nešto zvače, brade uvijek masne,

račšupane kose, rumenoga lica.

prastaro odijelo, oči smiješno strasne.

* * *

I za nove kao i za stare snove

eh, maleno moje sad je sasvim kasno,

izađi na rijeku gledaj kako plove

dolazeće slutnje, sve biće ti jasno.

* * *

Neobičan čovjek sad vam piše ovo,

oduvijek sam takav, kako za sebe znam,

kad pomoći neće napisano slovo,

a zdravstvena frka, ja vam bježim u san.

* * *

Kada nakon kiše noć mi zamiriše

na tirkizna jutra davno izgorjela,

i na krompir pečen tad i nikad više.

Ja smijah se mila dok si krompir jela.

* * *

Počele su kiše dosadne a rodne

depresivno jutro cijela varoš spava,

čini mi se da će potrajat' do podne

u stomaku muka, boli me i glava.

* * *

Nenajavljeno i bez nekog razloga

Upadaš u moje misli svakodnevne

Mislim svratila si da nađeš nekoga

Jer znaš sve vas čuvam  neprikosnovene.

* * *

Ne boj mi se milo drago moje dijete,

novih lica, boja, nepoznatih ljudi,

gledaj im u oči i vidjećeš dugo

neviđene iskre za nove susrete.

* * *

Kada moja Mara desnim okom svojim

ošacuje nekog bolje no snajperom,

brzo će ti ona, dok deset nabrojim,

reći sve o njemu, k'o da crta perom.

* * *

Taj crni fašizam je stoglava zmija

što proždire djecu i ljepotu svijeta

svuda sije sjeme, koje opet klija

njen okot je, ljudi, nepregledna šteta.

* * *

„Sina moje mame nešto divno boli“

davno reče pjesnik naš Miljković Brane,

tako pjeva srce koje strasno voli

kada mu u duši slatki plamen plane.

* * *

Imala je svoje i žute minute,

Bucka moja mala, tako sam je zvao,

kad uperi na me svoje oke ljute,

bježao sam gdje sam umio i znao.

* * *

Da flauta može biti tako nježna

saznadoh na kraju drugog gimnazije:

prelijepa djevojka kao vila snježna,

flauta njena i veče poezije.

* * *

I danas pod  ove moje stare dane

mašta me odvede na čas krasnopisa,

odmah potom smješak na lice mi stane,

jer se sjetim moga divnog švrakopisa.

* * *

K'o kad pijevac koke na počinak sprema

tako Luna zvijezede po nebeskom svodu

razmjesti pa onda zadovoljna drijema,

pusti ih da same u novi dan odu.

* * *

Volio sam mnogo al' više sam krio

krio sam i svoje ljubavne mi jade,

pa s toga ni voljen nisam često bio

ali jedno oko srce mi ukrade.

* * *

Porukama nama stižu lanci sreće

„bož'ja milost“ nudi svima blagostanje,

znamo da od toga sreće biti neće

al' mnogima to je nadi postojanje.

* * *

Evo sunce zađe al' dan ne pobježe,

na obali draga dragog sliku gleda,

miluje je nježno i na grudi steže,

pa na klupi budna snovima se preda.

* * *

Dok ste mladi, djeco, misli razdvojite

jedno su maštanja i mirisni snovi,

drugo su vam ovi dani što živite

pažljivo gledajte kuda vam brod plovi.

* * *

Drago mi je kada vidim novo nešto

često pas i mačka igraju se, slažu,

sve više se ljudi tužakaju vješto

varaju i kradu pa bezočno lažu.

* * *

Zbog nje htjedoh ja da siječem vene

il' da gorke lijem svoje suze,

dok sam zbog te tugovao žene

ispred nosa drugar mi je uze.

* * *

Spustila se neka bijelo siva magla

pa kroz maglu pada i kiša i veče,

ne prija mom zdravlju ta promjena nagla

ipak, čini mi se, na bolje se kreće.

* * *

Kada šešir bijeli ja na glavu stavim

život mi je tada i ljepši i slađi,

pa prošetam gradom i važnim se pravim

a u duši ja sam zdraviji i mlađi!

* * *

Žao mi je onih koji nisu sretni

i baš ništa lijepo kod drugih ne vide,

ništa im ne valja, tu su jako spretni

olajati sve i popljuvati pride.

* * *

Na vratu marama u boji proljeća

u kosi runolist il' neki drugi cvijet

na usni smješak blag, tajanstvena sreća

a možda to je znak, vlastiti imaš svijet.

* * *

Volio sam ludo, nisam im'o mjere

i brzinom zvuka mladost mi je prošla

sada mi samoća iznutrice ždere

čini mi se rano starost mi je došla.

* * *

A tek njene oči, duboke i čiste

kad gledaju dugo u pravcu sutona,

dok šapuće nježno: „Pomozi mu Hriste,

neka bude hrabar, čvršći od betona!“

* * *

Niti tako plavo a niti duboko

nije naše nebo kad su vedri dani,

kao što je mila tvoje modro oko

i u njemu snovi neznani i znani.

* * *

Sjenka tvojim okom neka provejava

k'o pahulje bijele prvoga nam snijega

Puba staro društvo opet zasmijava

odlaziš iz mene iz stiha iz svega.

* * *

Rano moja ljuta, jagnje umiljato

u snovima mojim još smo uvijek mladi,

mladost davno prođe, dođe doba zlatno

pa živimo njega, šta sad da se radi?

* * *

Indigom je noć i nebo obojila

na počinak prvo žure spavalice,

za sebe si jednu zvijezdu izdvojila

sanjaj lijepo moja mila sanjalice.

* * *

Ja prodajem jednu luku,

plavog mora pola flaše

i prodajem moju ruku

da u pozdrav vama maše!

* * *

Čak iz doba Jure i mezozoika

od nekada davno pa evo do sada,

a i u buduće, veli nam logika

neizbrojno mnogo ljubavnih je jada.

* * *

Večeras mi duša gori, srce bije

emocije silne  vjetar mi donese,

iz mog rodnog grada bujica se slije

pa me sve to skupa u mladost prenese.

* * *

Uhvatih u letu neke moje snove

što bljesnuše kratko pred svitanje dana,

takvim porukama mladost mene zove

da se vratim opet u vremena davna.

* * *

Dama u mislima i kec u rukavu

brci a la Dali, uglađen je pozer,

neumoran baš je u svom lažnom stavu

bez ljubavi taj je nepopravljiv luzer.

* * *

Zbog Juge me i sad hvata neka sjeta

živjeli smo lijepo, sada sam tragičar,

putovah sa društvom s kraja na kraj svijeta

ne stidim se ja sam jugonostalgičar!

* * *

Utihnuće snovi i iskra u oku

zamrsiti priče što mozak kotrlja

stavit ćeš mi melem na ranu duboku

u mom ludom srcu što kroz bezdan srlja.

* * *

I ovo je jutro umila nam kiša

a veseli momci s fešte se vraćaju,

pa svakog trenutka pjesma im je tiša

u potkrovlju laste suncu se nadaju.

* * *

Gledam kako ljudi troše povjerenje

govore i lažu bez imalo stida,

ne misle da pri tom svoje pokolenje

maknuli su nadi i sreći iz vida.

* * *

U mladosti mojoj imao sam frku

trag njenog karmina na košulji osta

imao sam strašnu ljudi zbog tog zbrku

tako nešto jednom za života dosta.

* * *

Kako su mi snovi ljepši nego sjena

poprilično glupe i ružne stvarnosti,

sanjah kako gledam s Devečanskih stijena

Lašvansku dolinu iz moje mladosti.

* * *

Meni majske ruže najljepše mirišu

kad proljetna kiša opere ulice,

gledajuć u zvijezde djevojke uzdišu

ispod oka glede momke kradomice.

* * *

Zadrhti mi uvijek staro srce moje

kad pomislim na to šta nam djecu čeka,

o, da li će snove oživljavat svoje,

da li će živjeti po mjeri čovjeka?

* * *

Slušam kako jutros moje srce kuca

kroz dva vijeka ono u grudima bije,

odavno je ono prestalo da puca

jer kada zavoli bolje da me nije!

* * *

Vlatka biješe ljupka i mila i draga

nosila se lijepo, i ništa sa greškom,

sva u jednom tonu i pogleda blaga,

kad prođe kraj mene počasti me smješkom.

* * *

Eh, koliko puta mi spalismo zoru

odabrano društvo, vino i gitare,

u starom hotelu ljepše neg na moru

s radošću u srcu i uz pjesme stare.

* * *

Morao sam kao mjesečar pred zoru

dok još mlad sam bio i bez ličnog stava,

da se njenom tiho prikradem prozoru

pa da dugo gledam kako mirno spava.

* * *

Hiljadu razloga i mnogo načina

imaš da joj kažeš da je ludo voliš,

ljubav ti je kao supa bez začina

koju s puno pažnje moraš da posoliš.

* * *

Prožubori život kao mutna rijeka

od srca do srca, s kamena na kamen,

kad bi kako moglo, sve bih ispočetka.

ljubavi bih dao značajniji znamen.

* * *

Jedina mi želja u grudima klija

kao nakon kiše brza čista rijeka,

da nam sunce sreće ponovo zasija

da živimo opet po mjeri čovjeka! 

* * *

Noć je tiha samo zvone potpetice

još o topli asvalt udaraju snažno,

vire neke oči kroz cvijeća latice

danas toga nema, nekad biješe važno.

* * *

Volio sam davno, kada u sred fešte

predloži nam neko pohod na planinu.

Balon vina, hljeba i neke paštete

malena se grupa uz planinu vinu.

* * *

Neda ne da da joj iko mrsi misli,

da upliće zloču zlim mislima svojim.

Otkako smo jednom zajedno pokisli

htjede da je zovem ja Mišićem mojim.

* * *

Osica je bila, tako sam je zvao

ne baš što je znala bockati me često,

nego zbog brzine kada bih joj dao

s nekim bi u srcu zamijenila mjesto. 

* * *

Griješio sam ljudi ali se ne kajem

sve te moje greške koštale su mene,

svim drugima rado svoju dušu dajem

za sva sretna jutra zaslužne su žene. 

* * *

Da živimo sretno, zdravije i bolje

i da ne hodamo sa o vratu zvonom,

da budemo uvijek s puno dobre volje

živimo pošteno, ne igrajmo džonom!

* * *

Kad nešto poželim, a ja malo jedem,

ne pitam šta košta i da li je zdravo,

jednostavno moram ja to da provedem

poslije mi je krivo a nekada pravo.

* * *

Kako mi se sviđa taj tvoj smješak blagi

pri kraju usana male sitne bore,

pogled ti je sjetan al' još uvijek dragi

uspomene na nas dušu mi još more.

* * *

Jeste da si sada sjen od one žene,

poneki detalji ostali su samo,

plave oči što su osvojile mene

jedno drugo mila dušo još imamo. 

* * *

Bosonoga bješe meni najmilija

ko joj dade ime ne bih znao reći,

ludica mi reče da smo familija

jer oboje zalud težimo ka sreći. 

* * *

Ja ponosa imam al' se ne inatim

niti dižem sebe u zlatne visine,

jer gdje mi je mjesto moradoh da shvatim

pa sad skromno živim od svoje istine.

* * *

Koji divan pljusak, pada ona rodna

a negdje daleko grmljavinu čujem,

za pisanje, bome, prilika je zgodna

riječi prosto hrle, samo ih rimujem.

* * *

S desne strane mojih vitih mi rebara

jaku bol osjećam već skoro tri dana,

čini mi se ipak, nešto tu me vara,

zašto tu me boli, u duši je rana?

* * *

Ja umjesto kafe pijem kapućino,

zaslađen sa nekim tabletama malim,

volio bih ipak piti crno vino

al' ne smijem sa tim niti da se šalim.

* * *

Dobro more, kapetane

vjetra puna jedra,

neka magle sad nestane

i noć nek je vedra.

* * *

Osjećaj je čudan kad tabani svrbe

kad moraš pod hitno latiti se puta.

pa da opet vidiš zavičajne vrbe

i mjesec što pazi da ko ne zaluta.

* * *

Nagovaram stalno mali mozak ludi

da iskopa nešto iz mladosti moje,

da izmiksa snove duša da poludi

od sreće i lijepe crne kose tvoje.

* * *

Osjećaj je čudan kad tabani svrbe

kad moraš pod hitno latiti se puta.

pa da opet vidiš zavičajne vrbe

i mjesec što pazi da ko ne zaluta.

* * *

Nagovaram stalno mali mozak ludi

da iskopa nešto iz mladosti moje,

da izmiksa snove duša da poludi

od sreće i lijepe crne kose tvoje.

* * *

Volim kad se rano budim prije drugih

po mirisu zore ja znam da l' nas čeka,

lijep sunčan dan sa mnogo šetnji dugih

i da li je naša nabujala rijeka. 

* * *

Svud putevi mnogi, svaki nekud vodi

u zadnje me vrijeme čudne misli more,

trebam biti spreman ideja kad se rodi

moraću da kupim kravatu na gore.

* * *

Zatreperi srce na tu pomisao

lijepo vidim tebe, ideš prema meni,

vrlo čudna neka neba promisao

nasmiješih se blago nepoznatoj ženi.

* * *

U četiri dan se rađa

a u pet zarudi,

tad se javlja mala Nađa

dedu da probudi.